Učenici 21. stoljeća nastavu bez suvremene tehnologije, odnosno bez interneta, teško mogu zamisliti. Grafoskope i dijaprojektore u većini predmeta zamijenili su projektori, a umjesto krede prstima se piše po pametnim pločama. Jednom prilikom na dodatnoj nastavi iz geografije razvila se ideja kako iskoristi tablete i mobitele u nastavi da učenje postane lakše, bolje i uspješnije.

Metodom oluje mozgova došli smo do ideje organiziranja terenske nastave u koju bi se implementiralo nekoliko mobilnih aplikacija. Iz ideje se razvio školski projekt „Implementacija mobilnih aplikacija u nastavu“ čiji je osnovni cilj učiti kako učiti uz IKT tehnologiju u svakodnevnom životu. Projekt će uz kabinetsku nastavu dodatne nastave imati i tri terenske nastave u različitim godišnjim dobima kako bi se dobio bolji uvid u: biljni i životinjski svijet, orijentacijske vještine u različitim vremenskim uvjetima, prognoziranje vremena, analizu tla itd. U ponedjeljak 17.10.2022. poslije petog sata krenuli smo na prvu terensku nastavu. Projektu su se uz geografe (R. Žagar) priključili mladi čuvari okoliša (A.Banda), kemičari (M. Petrinić) i tjelesnjaci (B. Kukec). Terenska nastava na Platku započela je orijentacijom u prirodi tradicionalnim načinom, odnosno topografskom kartom i kompasom. Nakon toga učenici su pokrenuli razne mobilne aplikacije koje će im mjeriti broj koraka, prijeđeni put te crtati kartu. Terenska nastava obuhvaćala je nekoliko usputnih točaka na kojima smo raspravljali o biljnim i životinjskim vrstama, dihotomskim ključevima, uzeli uzorke tla, usavršili orijentacijske vještine traženjem kamenjara, upoznali šumske/planinarske markacije te topili vapnenačke stijene i dokazali da se nalazimo na krškom reljefu. Uz sve to koristili smo i mobilnu aplikaciju koja nam prikazuje vremensku prognozu sa trenutnom radarskom snimkom. Boravak na terenu i svježem zraku Platka godio je svim sudionicima. Međutim, teren je tek pola posla. Sada sve podatke koje smo prikupili fizički na terenu i uz pomoć mobilnih aplikacija treba analizirati, usporediti i spremiti za daljinu analizu kada se prikupe podaci ostalih godišnjih doba, odnosno podaci s još dvije terenske nastave.

Robert Žagar, prof. geografije i povijesti

Mladi ekolozi 4. razreda OŠ Čavle su s učiteljicom razredne nastave, razrednicom Andrejom Miler i profesorom geografije i povijesti Robertom Žagarom posjetili šumska prostranstva Platka. Kako bi se poboljšalo očuvanje velikih zvijeri – euroazijskog risa, sivog vuka i smeđeg medvjeda te kako bi se stvorili bolji uvjeti za njihov život s ljudima na prostoru zaštićene mreže Natura 2000 (prostor koji obuhvaća hrvatsko-slovensko područje Dinarida), s najmlađim stanovnicima (četvrtašići) dinarskog prostora provela se edukativna radionica u suradnji OŠ Čavle i projekta Carnivora Dinarica (PGŽ i NP Risnjak).

Sa zvukom zvona na dvorištu naše škole počela je zabavno edukativna priča o velikim zvijerima naših prostora. Uvodno predavanje otvorile su stručne suradnice PGŽ-a u projektu i učenicima ukratko predstavile pravila ponašanja u šumi, zanimljivosti o velikim zvijerima te važnost suodnosa životinjskog svijeta i čovjeka.

Dolaskom na odredište, Veliki dom na Platku, učenike su dočekali stručni suradnik NP Risnjak i turistički planinski vodič. Učenici su pojeli sendvič, popili sok te smo se uputili u obilazak šumskog prostranstva Platka.

Vodička je edukaciju otvorila govoreći o pravilima planinarenja, važnosti kutije prve pomoći u prirodi, hitnog poziva 112 te kartografskoj pismenosti. U šetnji prirodom stali smo na prvoj točki gdje je pojašnjeno čitanje šumskih markacija/oznaka te naučili razlikovati službene markacije od turističkih planinarskih staza. Stručni suradnik NP Risnjak pričao nam je o svojim susretima s velikim zvijerima Gorskog kotara te naveo nekoliko najbitnijih savjeta što činiti ako dođemo do bliskog susreta s nekom od velikih zvijeri. Naučili smo da moramo biti glasni u šumi i ukoliko vidimo medvjeda, lagano se udaljiti od njega.

Prva velika zvjer koju smo malo pobliže upoznali je smeđi medvjed. To je naša najveća zvijer, većina njegove prehrane odnosi se na biljke i u našim šumama živi oko 1000 medvjeda. Naučili smo da divlje zvijeri imaju dobro razvijena osjetila i da ih ne smijemo hraniti. Stručni suradnik ispričao nam je priču kako su needucirani stanovnici Gorskog kotara jednom prilikom hranili medvjedića, nazvali ga Tomica i uništili mu divljinu. Medvjedić se naučio na ljude i nije više bio sposoban za život u divljini. Brzo je završio u novinama i preseljen je u Kuterevo, utočište za medvjede i nikada se nije vratio u divljinu. 

Priča o dozivanju i razgovoru s vukovima običnim zavijanjem jako nam se sviđala. Zaposlenica NP Risnjak educirana je „zavijačica“. Toliko dobro imitira zavijanje vukova da joj vukovi uzvrate glasajući se. Zanimljivo, zar ne? Učenici su probali dozvati vukove, ali na sreću neuspješno. Vuk je tijekom povijesti bio negativno okarakteriziran i ljudi su ga skoro istrijebili. Zato su i nastale razne priče kao što su Crvenkapica, Vuk i sedam kozlića, Tri praščića i slično. Vuk je daleki rođak domaćih pasa. Izgleda kao sivi, veliki, mršavi pas. Vuk je zvijer koja živi u čoporu. Zanimljivo je da svaki čopor zapravo obitelj koja se sastoji od alfa ženke, alfa mužjaka i njihovih potomaka. Ukoliko se u čoporu dogodi tragedija, vukovi znaju tugovati i do 4 tjedna. Razlika između vuka i psa je u tome da vuk ima usku šapu (stopalo), a pas široku. Vuk hoda ravno, a pas trči naokolo. U našim šumama živi oko 200 vukova.     

Rastužila nas je informacija da je zadnji ris u našim šumama ubijen 1903. godine te da u vrijeme proglašenja NP Risnjak u šumama parka nije živio niti jedan ris. Suradnjom Hrvatske i Slovenije u našim šumama ponovno šeću risovi. To su potomci doseljenih risova iz šuma Karpata, mladih ulančanih planina u Rumunjskoj. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća preselilo se 6 jedinki risa. Kroz projekt naselilo se još 14 mužjaka da bi se u populaciju unijeli svježi geni. Ris je velika šumska mačka koja se od ostalih mačaka razlikuje po specifičnim ukrasima na ušima. Dnevno prehoda i do 45 km.

Sve velike zvijeri strogo su zaštićene životinjske vrste. Edukaciju smo završili ručkom i kratkom igrom (nogomet, badminton) te se vratili u školu u 14 sati.

Robert Žagar, prof. 

I ove godine grupa geografa, biologa i MČO-a uz pratnju učitelja geografije Roberta Žagara i učiteljice kemije i biologije Margerite Petrinić posjetila je manifestaciju „Noć istraživača“ koja se održala u Tower Centru Rijeka, 28.9.2019. godine.
Učenici su imali priliku sudjelovati u raznim radionicama i predavanjima koja su održali znanstvenici Sveučilišta u Rijeci.

Predavanja i radionice su bile o:

1. vinskim mušicama
2. recikliranju papira
3. izradi balzama za usne i krema
4. arheologiji
5. matematici
6. pomorstvu i navigaciji na moru
7. informatici

Učenici su mogli prisustvovati u nagradnoj igri te osvojiti neke od vrijednih nagrada kao što su majice i poklon bonovi različitih novčanih vrijednosti.

Nakon raznih aktivnosti i novih spoznaja,učenici (istraživači) su se veseli vratili kući.
Bilo je to još jedno lijepo iskustvo i nadamo se da će ih biti još!

Napisala: Nina Tus, 7.a

Fotografije: Luis Bajrić i Petar Juretić,7.a

Salzburg – Innsbruck, 15. – 17. svibnja 2019.

Učenici interesnih skupina posjetili Austriju i u tri dana doživjeli mnogo uzbudljivih trenutaka, saznali mnoštvo zanimljivosti i prepuni pozitivnih dojmova vratili se svojim domovima.

U pratnji voditeljice puta, učiteljice Gordane Manojlović, te učitelja Roberta Žagara i učiteljice Romine Stanković Šubat,  učenici OŠ Čavle krenuli su na put u Austriju u ranim jutarnjim satima, a prvo odredište bio je gradić Hallein, poznat po rudniku soli koji je mnogobrojnim generacijama ondašnjeg stanovništva osigurao egzistenciju. Vožnja vlakićem, kratka plovidba podzemnim jezerom popraćena čudesnim svjetlosnim efektima i glazbom, nikoga nije ostavila ravnodušnim, ali pravo uzbuđenje i izazov bilo je spuštanje dvama velikim drvenim toboganima. Prvotno uzbuđenje pomiješano sa strahom prilikom drugog spusta u potpunosti je iščezlo, izmamivši na dječjim licima osmijeh i oduševljenje.

Veselo u rudnik soli - Predavanje u rudniku soli

Nakon zabavnog i poučnog obilaska nekadašnjeg rudnika soli učenici su nastavili put do sljedećeg odredišta, grada poznatog po Čudu od djeteta. Riječ je, naravno, o W. A. Mozartu i njegovom rodnom gradu Salzburgu,  glazbenom geniju u čijoj glazbi uživamo i dandanas. Mnogi su kao suvenir  svojim domovima iz Salzburga ponijeli Mozart kugle, ali ono što mnogi nisu znali, jest da originalne Mozart kugle krasi plavi i srebrni, a ne crveni omot. Šećući kišnim ulicama grada mnogi su se đaci i počastili spomenutom slasticom.

Mozartova rodna kuća

U večernjim satima učenici su pristigli u Innsbruck, smjestili se u hostel, uživali u međusobnom druženju te umorni od puta i obilaska toga dana,  usnuli.

Drugoga dana u pratnji lokalne vodičkinje uslijedio je razgled Insbrucka. U jutarnjim satima učenici su posjetili skakaonicu na kojoj se odvijaju natjecanja u skokovima uvis. Jedna je to od četiriju skakaonica na kojima se početkom svake godine održavaju natjecanja poznata pod nazivom „Novogodišnja turneja“ još od 1952. godine. Velika većina učenika odvezla se do nje uspinjačom, a oni najhrabriji i najuporniji među njima, predvođeni učiteljem Robertom Žagarom, odlučili su na vrh stići pješice. Dodatnu atrakciju predstavljali su i mladi natjecatelji skakači koji su upravo imali trening pa je iz prve ruke bilo moguće vidjeti njihove skokove. U tim trenutcima i sunce je rastjeralo oblake, a pred nama se ukazao Innsbruck u svoj svojoj ljepoti, okružen planinskim masivima sa svih strana čiji su najviši vrhovi još uvijek bili prekriveni snijegom. Vodičkinja je spomenula i zanimljiv podatak da je ove godine bila  jedna od najoštrijih zima u kojoj je napadalo čak osam metara snijega. Neupitna je i kvaliteta vode koja izvire u Alpama, a na priču o tome odmah smo uzvratili i onom našom o poznatoj riječkoj vodi kojoj nema premca.

Na skakaonici - Pogled na skakača - Skakač-letač - Na vrhu skakaonice - Pogled s vrha skakaonice - Pogled na planine

Oduševljeni ljepotom krajolika učenici su nastavili svoj obilazak šetnjom kroz središte grada i razgledavanjem najčuvenijih znamenitosti poput Zlatnog krova, katedrale te posjetili Audioversum, interaktivni muzej u cijelosti posvećen zvuku u čijim su zanimljivim sadržajima uživali puna tri sata.

Na mostu rijeke Inn - Rijeka Inn - Innsbruck - Zlatni krov - Šetnja gradom

Audioversum

Posljednjeg dana puta učenici su posjetili Muzej kristala Swarovski u Wattensu uživajući u njegovom zanimljivom postavu u kojem je multimedijalni umjetnik André Heller dizajnirao jedinstveno mjesto kao iz mašte.

Swarovski svijet - Bajkoviti svijet - Swarovski kristali - Na putu prema svijetu kristala - Igra - Staklena cipelica

Na povratku domovima, bilo je lijepo slušati komentare vozača i voditeljice puta kako bi s ovakvim učenicima mogli putovati do Portugala...  pa eto nadahnuća za neko novo putovanje…

Romina Stanković Šubat, učiteljica hrvatskoga jezika

ZAJEDNIŠTVO JE IZVOR SIGURNOSTI, OSLONAC I OHRABRENJE U VJERI

Učenici islamskog i rimokatoličkog vjeronauka obišli su sakralne objekte grada Rijeke katedralu sv. Vida, Islamski centar i sinagogu.

U pratnji učitelja Roberta Žagara, učiteljice Ane Bobić  i vjeroučiteljica Melihe Hasanović i Marte Zoretić 6. prosinca 2017. krenuli smo na naše prvo odredište - u katedralu sv. Vida u Rijeci, gdje nas je dočekao Ivan Racić, sakristan katedrale. Sakristan je osoba koja se brine za crkvu, liturgijsko ruho i posuđe i pomaže svećeniku za vrijeme svete euharistije. Upoznao nas je s unutrašnjošću katedrale, oltarima, tj. kapelicama koje se u njoj nalaze, ali i mnogim zanimljivostima. Tako smo saznali da je katedrala crkva u kojoj nadbiskup ima svoju nadbiskupsku stolicu, odnosno u kojoj stoluje i obavlja svetu službu. Saznali smo i da su katedralu sagradili isusovci u baroknom stilu, te da se na glavnom oltaru nalazi ˝Čudotvorno raspelo˝. Prema legendi  pod trijemom sv. Vida  nekoliko riječkih građana je kockalo. Jedan od njih Petar Lončarić, ljut zato što je kockajući sve izgubio, teško je opsovao i bacio je kamen na raspetog Krista. Tamo gdje je kamen udario drveno raspelo, ono je prokrvarilo, a pod bogohulnikom se rastvorila zemlja koja ga je progutala. Iz zemlje je ostala viriti samo ruka koja je bacila kamen na raspetog Krista. Kamen što ga je bacio bogohulnik još danas stoji s lijeve strane raspela s natpisom "Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227." (Ovim je kamenom bio udaren raspeti 1227. godine). Pogledali smo i izložbu u galeriji te vidjeli vrlo vrijedna liturgijska ruha, stolicu na kojoj je sjedio papa Ivan Pavao II., vrlo vrijedna umjetnička djela i moćnike u kojima se čuvaju moći svetaca.

Katedrala sv. Vida u društu našeg sakristana Ivana Racića

Glavni oltar katedrale sv. Vida sa Čudotvornim raspelom

Nakon što smo se oprostili od našeg sakristana, zaputili smo se riječkom podzemnom šetnicom, vojnim tunelom sagrađenim uoči Drugoga svjetskoga rata, prema sinagogi.

Sinagoga

U sinagogi nas je dočekala gospođa Eda Fisher, čuvarica sinagoge. Samim dolaskom, primjetili smo koliko je sinagoga drugačije građena od svih sakralnih prostora na koje smo navikli. Ulaskom u predprostor sinagoge, primijetili smo zasebni ulaz za žene koji vodi na balkon, te dio gdje židovi provode obredno pranje. U molitvenom prostoru nalaze se masivne drvene klupe oko središnjeg dijela sinagoge gdje se čita Tora – sveta knjiga Židova, koja se čuva iza masivnog zastora u posebnom ormariću smještenom na posebno ukrašenom mjestu u zidu. Učenici su odmah zamjetili kako u sinagogi nema kipova ni oltara kao što je to bilo u katedrali, a učenicima je bila zanimljiva i mezuza na ulazu u molitveni prostor. Mezuza je mala kutijica u kojoj se nalazi molitva Šema Israel. Od gospođe Fisher saznali smo kako broj Židova u Rijeci sve više opada i kako ih sve manje ima koji dolaze na molitvu subotom, kada je sveti dan Židova.  Također smo imali prilike razgledati i Izložbu o povijesti židovske zajednice u Rijeci od prvih naseljenih Židova do polovice 20. stoljeća

„Aaron-ha-kodesh”, mjesto na kojem se čuva Tora i čuvarica sinagoge Eda Fisher

Sljedeće odredište bio nam je  Islamski centar gdje su nas ugostili vjeroučiteljica Meliha Hasanović i njen suprug imam Hidajet efendija Hasanović. Najprije smo posjetili samu džamiju gdje smo uz pomoć vjeroučiteljice Melihe i naših prijatelja s islamskog vjeronauka, naučili mnoge stvari o molitvenom prostoru muslimana. Tako znamo da je mihrab ili molitvena niša mjesto gdje imam stoji za vrijeme zajedničkih molitvi u džamiji i predvodi molitvu, dok se ostali vjernici koji klanjaju nalaze iza njega. Ni u džamiji nema kipova ni slika i isto postoji poseban prostor za žene i uz to kupaonica u kojoj se provodi obredno pranje. Vidjeli smo i minaret, visoki toranj koji nas je podsjetio na naše zvonike, a s kojega mujezin poziva muslimane na molitvu. Imali smo prilike vidjeti i Kur'an, svetu knjigu muslimana koju je Islamski centar dobio na poklon od Države Katar. Nakon razgledavanja Islamskog centra, uputili smo se u prostorije predviđene za vjersku poduku i opustili se uz razne igre.

Prostor džamije sa vjeroučiteljicom Melihom Hasanović i njenim suprugom imamom Hidajet efendija Hasanović

Zajednička fotografija ispred džamije

Meliha Hasanović i Marta Zoretić, vjeroučiteljice

I ove godine grupa geografa, biologa i MČO-a uz pratnju učitelja geografije Roberta Žagara i učiteljice kemije i biologije Margerite Petrinić posjetila je manifestaciju „Noć istraživača“ koja se održala u Tower Centru Rijeka, 28.9.2019. godine.
Učenici su imali priliku sudjelovati u raznim radionicama i predavanjima koja su održali znanstvenici Sveučilišta u Rijeci.

Predavanja i radionice su bile o:

1. vinskim mušicama
2. recikliranju papira
3. izradi balzama za usne i krema
4. arheologiji
5. matematici
6. pomorstvu i navigaciji na moru
7. informatici

Učenici su mogli prisustvovati u nagradnoj igri te osvojiti neke od vrijednih nagrada kao što su majice i poklon bonovi različitih novčanih vrijednosti.

Nakon raznih aktivnosti i novih spoznaja,učenici (istraživači) su se veseli vratili kući.
Bilo je to još jedno lijepo iskustvo i nadamo se da će ih biti još!

Napisala: Nina Tus, 7.a

Fotografije: Luis Bajrić i Petar Juretić,7.a

Šetnja uz Rječinu

          Sredinom travnja matematičari i geografi OŠ Čavle, pod vodstvom učiteljica Gordane Majnarić Janeš i Anite Štimac te učitelja Roberta Žagara,  organizirali su terensku nastavu na području toka rijeke Rječine, stoga su svoje malo putovanje nazvali Šetnja uz Rječinu. To je bilo sve, samo ne obična šetnja. Izvršili su planirana mjerenja i izračune uz pomoć određenog pribora bez kojeg ne bi to mogli ostvariti. Izlazak iz učionice i škole omogućio je učenicima usvajanje novih, praktičnih znanja primjenjivih u svakodnevnom životu.

           Kako kaže poslovica Bez alata nema zanata, tako smo se i mi naoružali metrom, trokutom, ravnalom, libelom, ogledalom, micro:bitovima, geografskom kartom, kompasom, blokom i priborom za pisanje. Prije polaska na svojim smo mobitelima instalirali aplikaciju kojom se mjere koraci tzv. pedometar.

          Ružićevom ulicom došli smo do nekadašnje tvornice papira, nekadašnje Hartere. Fani Šafar ispričala je nekoliko povijesnih činjenica o tvornici papira koja je uspješno poslovala do devedesetih godina prošlog stoljeća. Proizvodilo se više vrsta papira, a najpoznatiji je bio cigaretni papir koji se i izvozio iz države. Proizvodile su se i šibice parafinke. Tvornica je imala svoju centralu električne energije tako da nije ovisila ni o kome. Zapošljavali su se većinom Grobničani. Danas u Gradu Grobniku postoji i Harteraška ulica, u spomen ljudima koji su radili u tvornici.

          Naš prvi zadatak bio je izmjeriti visinu zgrade u kojoj se danas održavaju rock-koncerti.  Sedmaši su to odradili bez problema jer su pri tome primjenjivali sličnost trokuta. Krenuli smo prema zahtjevnim uzbrdicama koje su nas dosta namučile. Zapitali smo se koliki je nagib uzbrdica. Učiteljice Gordana i Anita predložile  su da to izračunamo. Koristili smo libelu, trokut i ravnalo. Na prvoj uzbrdici izmjerili smo 30%, a na drugoj 38% nagiba. Na drugoj uzbrdici mjerili smo i svoje korake micro:bitom.

          Jedan dio našeg puta prolazio je cestom Lujzijanom pa nam je o njoj te o Karolini i Jozefini ukratko ispričao Fran Pavlić. Lujzijana je cesta koja spaja Karlovac s Rijekom. Duga je 141 km, građena je od 1803. do 1811., a nazvana je po Mariji Lujzi, kćeri cara Franje II. Jozefina je povijesna cesta koja povezuje grad i luku Senj na obali Jadranskog mora s gradom Karlovcem u središnjoj Hrvatskoj, odnosno sjeverno Hrvatsko primorje i središnju Hrvatsku. Karolina je cesta izgrađena u prvoj polovici 18. stoljeća i prva je cestovna poveznica u Hrvatskoj između panonskoga i jadranskoga područja (od Karlovca do Bakra i Rijeke), duga 105.6 km.

          Cijelim putem pratila nas je Rječina tako da smo mogli uživati u njenoj ljepoti, slapu Žakalj te spilji u koju smo znatiželjno zavirili. Mostom smo prešli Rječinu te došli do ruševina mlina Žakalj.

 Mlin Žakalj je izgrađen 1841. To je bio najveći riječki industrijski mlin za žitarice. Imao je šest katova i bio je visok 25 metara, a dug 90 metara. Zapošljavao je 300 ljudi. Radio je do 1894. godine. Poslije prvoga svjetskog rata, 1918. godine, prodan je Ugarskom pivovarskom društvu, no, kako se pomicanjem granica zgrada našla rascijepana između dvije države, Italije i Jugoslavije, plan o proizvodnji piva je propao. Od tada mlin propada, a ruševine su svjedok tome.  

           Budući je korito Rječine bilo suho, uspjeli smo doći do Matešićeva mlina.  Tu smo zapisali koliko je koraka svaki učenik napravio te izmjerili duljinu koraka kako bismo izračunali prijeđeni put. Vito Marić nam je ispričao priču o Matešićevom mlinu.  Saznali smo da je vjerojatno izgrađen četrdesetih godina 19. stoljeća, jer, prema arhivskim izvorima, Antonio Mattessich piše Slavnom Vijeću 1839. i traži dozvolu za izgradnju mlina na Rječini. Mlin je bio velika investicija, ali je 1. veljače 1863. izgorio u požaru, nakon čega više nije bio obnovljen. Danas su sačuvane ruševine i tuneli za vodu. Izmjerili smo visinu Matešićevog mlina na dva načina, primjenjujući sličnost trokuta te prebrojavanjem i mjerenjem kamenih blokova od kojih je mlin izgrađen.

Cijelim su nas putem geografi obavještavali o nadmorskoj visini te upozoravali na markacije koje moramo pratiti kako bismo uspješno stigli na cilj. Naša Šetnja uz Rječinu je završila kod Matešićeva mlina. Od mlina smo se popeli stazom  do Orehovice.

          Terenska nastava poput ove zasigurno ostavlja trag u učenicima koji su vršili mjerenja i istraživanja te su još jednom dokazali da je matematika prisutna svuda oko nas. Takvim pristupom temi, novim metodama i oblicima rada osuvremenjuje se tradicionalni način poučavanja.

Anja Juretić, 6.a

Grupa geografa OŠ Čavle sa profesorom geografije Robertom Žagar te profesoricom informatike Tanjom Turudić posjetili su  projekt „Noć istraživača“ održan  u Tower centru, Rijeka 28.09.2018.

             Učenici promatraju pokus                                 Prirodna kozmetika

 U sklopu projekta „Noć istraživača“ znanstvenici Sveučilišta u Rijeci pripremili su radionice:

1. Od fenjera do LED i biosenzora (Pokusi: svijetle li žive stanice)
2. Što možemo naučiti od vinskih mušica (pogled kroz mikroskop)
3. Kako stare zgrade drže korak s vremenom (kemijski pokusi)
4. Kemijska analiza vode (kako temperatura mijenja sastav vode)
5. Mala radionica kozmetike (kako izraditi prirodnu kozmetiku)
6. Mikroskop vs. superračunala u farmaciji (superračunala-mikroskop 21. stoljeća)

Pogled kroz mikroskop

Predstavljene su prirodne znanosti, ali bilo je i zanimljivih predstavljanja iz društvenih znanosti te je pripremljen bogati program od pokusa i demonstracija, prikaza sudnice  i demonstracije potresa, iskopavanja naselja, glazbenih nastupa i nagradnih izvlačenja.

Učenice s osvojenim nagradama

Lorina Ogorevac 7.a