preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Razno

 

Himna OŠ Čavle

U našem grobničkom kraju,

jedna je škola za koju svi znaju;

kao kaštel poznata, samo malo manja

utvrda je igre, prijateljstva znanja.

 

Prozori su njeni zrcala za ptice

i za svako dječje nasmijano lice;

u mirisu šume, dahu Mediterana

ona nam je drugi dom svakoga dana.

 

Ref.

Mi smo uvijek spremni za pjesmu i ples,

ponosno nosimo pobjednički dres,

djetinjstva našeg ti čuvaš blaga,

bila si i ostala čavjanska škola draga!

 

Na satovima svim u zraku su ruke

i kad dođe vrijeme za put u nove luke

bit ćemo spremni za sva vremena

u kojima ćeš ostati najdraža uspomena!

Vijesti

NAŠEM MARIU...

 

 

Zemlja je smrtnim sjemenom posijana

Ali smrt nije kraj jer smrti zapravo i nema

I nema kraja Smrću je samo obasjana

Staza uspona od gnijezda do zvijezda.

(Mak Dizdar, Slovo o smrti)

 

Otišao je moj učenik, moja desna ruka u 8.b. Otišao je moj dječak vedrog osmijeha i razigranih očiju. Otišao je moj mali prijatelj koji je volio biti tu, tamo, svugdje, koji je silno želio biti u korak s vremenom u kojem je živio. Bio je znatiželjan, pažnje usmjerene k upoznavanju nepoznatoga, uvijek iznova propitkujući zašto je nešto baš tako. Dječja znatiželja vodila ga je uvijek prema naprijed, vedrina i optimizam  bili su njegovi vjerni pratitelji. Uživao je u malim i običnim stvarima, želio se osjećati korisnim i važnim, biti na usluzi i pomoći.

Marija više nema. Nema dječaka koji se nenametljivo uvukao, ne samo u moje, već i u mnoga druga srca, srca učitelja i vršnjaka. Ostat će velika praznina u nama, nedostajat će nam njegov osmijeh i životni polet. I njegove posljednje poruke u virtualnom okruženju bile su optimistične i vedre. Nikad se nije žalio, nije kukao ni plakao. Vjerovao je u sebe, u svoju obitelj, prijatelje.

„ Razrednice, ne brinite, obavijestio sam 8.b. Svi su lajkali.“

Mjesto u drugoj klupi u srednjem redu ostalo je prazno. Njega nema, ali ostaje toplo sjećanje na dječaka koji je svojim postojanjem mogao samo oplemeniti svijet u kojem živimo.

 

Razrednica Dolores Maršanić

 

 

Dragi naš Mario,

s nevjericom i tugom opraštamo se od tebe i trenutaka koje smo tek trebali podijeliti s tobom. Toliko je toga ostalo neizrečeno i toliko smo toga još zajedno htjeli i mogli! Školski hodnici više neće biti isti, a tvoja klupa u razredu bit će prazna. Teško će biti vidjeti te svuda, a nigdje te naći; osluškivati ne bi li te čuli,  osvrtati se ne bi li te ugledali ...

Hvala ti za optimizam kojim si zračio, za osmjehe koje si nam nesebično darovao. Hvala ti za tvoju čistu dječju dušu, samozatajnu, skromnu,  hrabru i znatiželjnu.

Tvoj život je bio kratak san, neodsanjan do kraja. Svijet kojem si hrlio i žarko ga želio upoznati nisi stigao istražiti, ali si nas u svom kratkom životu naučio da svaki trenutak treba dostojno proživjeti i hrabro se nositi sa svime što nam on donosi.

S ljubavlju koju smrt ne prekida, živjet ćeš u našim srcima i mislima.

 

Učenici i djelatnici OŠ Čavle

Ravnateljica Tanja Stanković

 




Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Maja Rendić   datum: 29. 11. 2020.

Tražilica

e-Dnevnik


Brojač posjeta
Ispis statistike od 13. 9. 2015.

Ukupno: 674280
Ovaj mjesec: 2016
Ovaj tjedan: 247
Danas: 10

Kalendar
« Srpanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji


Korisni linkovi

Zabavno i poučno





preskoči na navigaciju