Draga naša Sandra,
duboko potreseni tvojim preranim odlaskom, upućujemo ti posljednje riječi, ali ne i zbogom jer ćemo sjećanje na tebe, tvoju snagu, optimizam i želju za životom, zadržati trajno u svojim mislima i srcima.
Trebala si s nama biti barem još neko vrijeme. Koliko god da nam je teško, i koliko god će nam trebati vremena da prihvatimo činjenicu da nisi više s nama, utješno je znati da se nisi predala gotovo do samog kraja. Čak i u ovih nekoliko posljednjih mjeseci, kad je bolest zavladala tvojim tijelom, imala si često više životnosti, vjere i nade u bolje sutra nego mnogi fizički zdraviji od tebe.
Bila si vrijedan i pouzdan član kolektiva. Prilikom dolazaka u školu, često si znala reći … samo da mi se je vratiti na posao … A mi smo vjerovali i nadali se tvojem povratku. Nažalost, to se nije ostvarilo.
Iako svjesni da je život nepredvidiv, a sastanci i rastanci samo trenuci koji se moraju proživjeti, teško nam je prihvatiti činjenicu da te više nema i suočiti se s prazninom koja je ostala. Nedostaje puno toga, nedostaje vremena, godina, razgovora i druženja.
Draga Sandra,
“Zemlja je smrtnim sjemenom posijana.
Ali smrt nije kraj
Jer smrti zapravo i nema.
I nema kraja.
Smrću je samo obasjana
Staza uspona od gnijezda do zvijezda.”
Stoga ne brini, putuj mirno prema svojem odredištu. Ti si krenula na svoj put prema zvijezdama. I zato, riječi koje ti danas upućujemo nisu oproštajne riječi. Naprotiv, danas ne oplakujemo smrt, već slavimo tvoj život koji si nesebično posvetila svojoj obitelji, prijateljima, kolegama…
Budi sigurna da te nećemo zaboraviti, tvoj život ćemo slaviti i s radošću te spominjati!
Počivala u miru draga naša Sandra.
Tvoja OŠ Čavle
