Geografija je znanost koja proučava suodnos prirodno-geografskih i društveno-geografskih obilježja planeta Zemlje i svega oko nje. Upravo je s tom definicijom geografije kao znanosti najlakše objasniti učenicima osnovne škole zašto upravo na geografiji učimo o prirodnim katastrofama. Prirodne katastrofe možemo podijeliti na katastrofe uzrokovane vanjskim (egzogenim) procesima i na katastrofe koje su uzrokovane unutarnjim (endogenim) čimbenicima. Prirodne katastrofe uzrokovane vanjskim (egzogenim) procesima mogu biti poplave, klizišta, jaki vjetrovi, tropski cikloni, suše i slično. Prirodne katastrofe uzrokovane unutarnjim (endogenim) čimbenicima nastaju kao posljedica globalne tektonike litosfernih ploča zajedno s epirogenezom. Posljedice globalne tektonike litosfernih ploča obuhvaćaju potrese (ruševine, rasjedi, puknuća brana, tsunami…) i erupcije vulkana (izljev lave, pepeo u zraku, akumulacija eruptiranog materijala…). Epirogeneza je spori i dugotrajni proces okomitog pomicanja litosfere, ali ti procesi su za učenike osnovne škole prezahtjevni te se ne obrađuju u osnovnoj školi. Zato smo na satu geografije i dodatne geografije proučavali prirodne katastrofe uzrokovane ostalim endogenim čimbenicima. Za početak smo se usredotočili na vulkane, koji su ljudima kroz cijelu povijest nešto nepredvidljivo, opasno ali u isto vrijeme zbog svoje veličine, utjecaja na okolinu i same nepredvidljivosti, nešto mistično i privlačno. Vulkan je reljefna uzvisina stožastog oblika iz kojeg izlazi magma. Magma je užarena rastopljena tvar koja svojim izlaskom na Zemljinu površinu i hlađenjem postaje lava. Upravo je vulkan bio glavna tema jednog blok sata geografije, u kojem se učenicima na zoran, pristupačan i neposredan način htjelo prikazati što su vulkani, zašto nastaju, gdje nastaju i kako reagirati ukoliko se nađemo u blizini aktivnog vulkana. Učenici su nakon uvodnih informacija o vulkanima krenuli detaljnije “uroniti” u svijet vulkana. Na karti Europe potražili su geografski smještaj nama najbližih vulkana, koji se nalaze u Južnoj Italiji. Južna Italija ima nekoliko aktivnih i neaktivnih vulkana, među kojima se ističu Vezuv, Etna, Vulcano i Stromboli. Nakon što su pronašli navedene vulkane na karti Europe, pokazana im je vulkanska stijena s vulkana Vezuv. Učenici su sa veseljem i entuzijazmom proučavali pokazanu vulkansku stijenu, koja je  upečatljivo crne boje. Većina učenika nikada nije vidjela vulkansku stijenu niti posjetila neki od vulkana, što je vulkansku stijenu učinilo još zanimljivijom. Nakon toga je učitelj geografije pokazao na Power point prezentaciji nekoliko vlastitih fotografija s navedenog vulkana, kako bi učenicima još više dočarao kako to izgleda biti na području povremeno aktivnog vulkana. Poučavanje o vulkanima i njihovom utjecaju na okolinu nastavili smo metodom demonstracije. Na nastavi petih razreda i dodatnoj geografiji napravili smo pokus erupcije vulkana uz korištenje školskog modela vulkana. Cilj pokusa bio je dočarati erupciju vulkana na djeci zanimljiv način koristeći se sastojcima koje imaju kod kuće. Cimet i mljevena crvena paprika dočarali su nam tlo i lavu. Reakcija sode bikarbone i octa dočarala je erupciju vulkana, a papirnati ubrusi naselja i civilizaciju. Učenik koji se dobrovoljno javio je pod nadzorom učitelja izvodio pokus. Uz sve navedeno, učenik i učitelj imali su zaštitnu kutu koja je neizostavan dio pokusa u školi jer ipak sigurnost mora biti na prvom mjestu. Pokus je započeo ponavljanjem osnovnih pojmova i dijelova vulkana kako bi se dodatno utvrdila već naučena znanja. Nakon toga učenik je u vulkan stavio mljeveni cimet i crvenu papriku, dodao sode bikarbone i dolio ocat.

Pokus - vulkan (peti razredi)

Pokus - vulkan (dodatna nastava)

Rezultat pokusa bila je lagana erupcija (reakcija sode bikarbone i octa) crvene boje (mljevena crvena paprika i cimet) koja je smočila sve papirnate ubruse (naselja). Zaključak učenika bio je da i mala erupcija može biti katastrofalnih razmjera. Nakon obavljenog pokusa učenici su dobili zadatak da samostalno uz pomoć školskih tableta istraže vulkane koji su eruptirali 79. godine i navedu posljedice erupcije vulkana. Naravno, svi učenici prvo su naišli na rimski grad Pompeji koji je stradao zbog erupcije vulkana Vezuv još u vrijeme Rimskog Carstva. Cijeli grad je bio uništen i zatrpan vulkanskim pepelom. Plinije Mlađi (rimski  senator i pisac) je u svom pismu Tacitu (rimski povjesničar) opisao erupciju Vezuva kojoj je svjedočio iz broda ploveći obalom Tirenskog mora. Međutim, nisu Pompeji jedini grad koji je stradao u toj strašnoj erupciji. Veliku žrtvu podnijeli su i stanovnici obližnjih gradova Oplontis i Herkulanej. Krajem 16. stoljeća prilikom iskopavanja kanala u Pompejima, otkriveno je nekoliko očuvanih freski. Najvažnija otkrića i iskopavanja Pompeja ipak svrstavamo u sredinu 20. stoljeća, kada je otkriven veći dio Pompeja i danas je lokalitet otvoren za turiste, a nalazi se i na popisu Svjetske kulturne baštine UNESCO-a. U Pompejima su sačuvani dijelovi kuća, freski, cesta i mnogih drugih građevina, te nam daju uvid u nekadašnji život Rimskog Carstva. Učenici su na temelju odrađenih aktivnosti sami došli do zaključka kako se treba ponašati u blizini vulkana i koje su sve opasnosti za ljude i civilizaciju od jakih erupcija vulkana.

Robert Žagar, prof.

Izvori:

• Bratož, R. (2007). Rimska zgodovina: Od začetkov do nastopova cesarja Dioklecijana.
• Thompson, D. M. (2007). Processes That Shape the Earth. New York: Infobase Publishing.
• Herak, M. (1987). Geologija. Zagreb: Školska knjiga.
• Biškup, L. (2012.). Pompeji – život i smrt jednog grada. Osijek: Diplomski rad, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku.