Uz Svjetski dan šuma – integrirani dan

Svjetski dan šuma obilježava se svake godine 21. ožujka, na prvi dan proljeća, i toga se dana  više govori o važnosti šume i njihovoj zaštiti. Šume su sve ugroženije zbog klimatskih promjena, požara, onečišćenja, kiselih kiša i ostalih loših utjecaja. Da bi se šuma sačuvala, ljudi je moraju zaštititi, ozbiljno razmišljati o svojoj i budućnosti okoliša.

Kako ne bi zaboravili koliko šume znače čovjeku, učenici šestih razreda su se pomno pripremali za integrirani dan. Tijekom veljače pisali su pisanu provjeru iz književnosti tako da su svoje znanje pokazali na tekstu Ognjena Livade Šuma za ljude. Jedan od zadataka bio je dovršiti ulomak osobnim prijedlogom kako sačuvati šume. Od 63 prijedloga, koliko je učenika, odabrani su najkreativniji od kojih je nastalo razredno stablo (Šumu možemo spasiti ako je istinski cijenimo./ Ne uništavaj šumu niti drveće jer ako štitiš ti nju, štitit će i ona tebe./ Čuvaj prirodu i njeguj je, bez prirode nema života./Šuma je poput osobe, ako ju jednom povrijediš, ona se neće lako oporaviti. Zato prije nego li nešto učiniš, dobro promisli.).

Razredno stablo

Sljedeći korak u pripremi za integrirani dan napravio je učenik Mario Tomaić, 6.b, koji je svojim oštrim fotografskim okom zabilježio šumski svijet na području Grada Grobnika, točnije na livadi u jednoj šumici pokraj groblja. Učenik nije samo fotografirao drveće, već i biljčice koje su obilježile dolazak proljeća. Nakon fotografiranja svaku je sliku opremio i pripremio za prilog.

1. Šumski ljepotani, 2. Ljubičasta ljepotica, 3. Prazan dom,

4. Samac, 5.  U zagrljaju, 6. Visibaba na putu

Autor: Mario Tomaić, 6.b

Da bi učenici još bolje shvatili koliko su šume važne, na Svjetski dan šuma, dobili su neknjiževni tekst Čovjek koji je doista sadio drveće ( Glavaš, Marija; listopad 2017. Hrvatske šume, Časopis za popularizaciju šumarstva, broj 250. Zagreb). Tekst govori o Jadavu Payengu koji je pješčanu adu pretvorio u 1200 ha plodne šume, danas bogate i životinjskim svijetom. Učenici su pozorno slušali priču o čovjeku koji je stvorio Molai šumu u kojoj raste sto drvenastih vrsta, ljekovito bilje, banane. Uz to adu su naselile različite vrste životinja što je proširilo Payengovu šumu i pretvorilo ju u stabilni ekosustav. Molai šuma nalazi se na krajnjem sjeveroistoku države Assam u Indiji, a priča o Jadavu Payengu nije bila otkrivena sve do 2008. godine. Te godine fotograf Jorhat Jitu Kalita objavio je članak o tom neobičnom čovjeku da bi nakon toga američki redatelj William Douglas McMaster snimio dokumentarni film Šumski čovjek.

Payeng je dobio brojne nagrade i priznanja za svoje djelo, a najznačajnija nagrada koja mu je dodijeljena je Padma Shri. No, skromni čovjek i danas radi i živi za svoju šumu te kaže kako će to raditi do posljednjega daha jer ga šuma čini najsretnijim čovjekom na svijetu.

Nakon slušanja, učenici su potražili nepoznate riječi i njihovo značenje (npr. ada, erozija, pomor, rahlo…), izdvojili su deset ključnih pojmova koji su im pomogli u sažimanju teksta.

Uz tekst prikazana je kratka prezentacija sa sličicama biljaka koje je Payeng sadio i vrstama životinja koje su nastanile Molai šumu.

U jednom intervjuu Payeng je izjavio da bi u osnovnoškolski program morala ući obaveza sadnje dviju sadnica za svako dijete. Nasmiješena dječja lica i potvrdno klimanje glavama značilo je da im se Payengov prijedlog svidio. Zaključili su da bi tim pothvatom itekako pomogli u očuvanju šuma.

Dolores Maršanić, učiteljica hrvatskoga jezika