Mojeg djetinjstva kraj

Divovi u zelenom plešu u stihu s vjetrom.

Ovan u crnome lovi sedam malih Baćinara;

musavi vojnici trče u suton.

Žuti se krakovi odbijaju od plavog zrcala.

Bura bez sluha ponijela sa sobom nekoliko krovova.

„Dere“, kažu. Ne mari za note.

Siječanjske staze satkala svježa svila.

Malik se iz naše škuje preselio u školsku lektiru.

To je kraj mog djetinjstva –

- je li djetinjstva mojeg kraj?

Melisa Huskić, 7. b

Jesen na Čavja

Ziden van.

Brrr! Kako jꞌ mrzal dan!

Bura me hladi,

 mrzlinu va me sadi.

Nonić suši pršut,

puh se jꞌ šćućuril va kut,

dite se veseli,

nona misi kruh beli.

Orihi su zatancali,

zišli su zelenih haj,

va majkinoj košari su se skrili.

Mrzla jꞌzemja.

Tepli dani su pasali.

Z burun jesen jꞌ došla.

 Tena Tomiša, 8.b